Elizabetinska epoha bila je jedno od najznačajnijih kazališnih doba u europskog kazalištu, njezine su kazališne konvencije bile određene društvenim uređenjem i uspostavile su organizacijski model kazališta koji i danas važi u anglo-američkom kazališnom krugu (komercijalno kazalište za razliku od „dvorskog kazališta“ ostatka Europe koje je proizašlo iz francuskog modela). Epoha je specifična po bogatstvu kazališnog a naročito dramskog stvaralaštva, pa se analiziraju osnovni žanrovi (historije, tragedije, komedije, drama restauracije) najznačajnijih predstavnika (Christopher Marlowe, John Ford,Thomas Kyd,  Ben Johnson). Tako se ujedno kontekstualizira prostor za analizu fenomena najznačajnije pojave zapadno europskog kazališnog kruga – W. Shakespearea i njegovih  drama koje se sagledavaju i u svjetlu teorijskih tumačenja od 18 stoljeća do suvremenih postmodernih čitanja.  Promjena pozicije profesija, a naročito dramskog pisca.  

Na kraju kolegija student će se upoznati s iznimno zanimljivom elizabetinskom epohom, a naročito njezinim kazalištem koje je stvorilo najznačajniju dramsku osobnost zapadno-europskog civilizacijskog kruga, Williama Shakespearea. Nakon položenog kolegija student će biti sposoban analizirati i razumjeti nastanak epohe (kasnu englesku renesansu i njezine
specifičnosti) i silnica (društvenih, umjetničkih) koje oblikuju kazališni model tog vremena te sintetizirati znanje tako da će biti u stanju provesti komparatističku analizu utjecaja epohe na današnje kazalište. Student će biti u stanju kontekstualizirati Shakepearea kako u njegovoj vlastitoj epohi (u odnosu prema drugim autorima), tako i u recepcijskoj paradigmi od 18. stoljeća do danas. Usvajanje, razumijevanje i mogućnost upotrebe pojmova poput temeljnih žanrova (tragedija, komedija, romansa). Aktivnim uključivanjem u diskusiju razvija se
njihova usmena sposobnost artikulacije misli.